Srpska preduzeća od početka godine ugovorila su 554,2 miliona evra novih dugoročnih kredita u inostranstvu. Iako je država odlučila da u subvencionisanje putem banaka u privredu ubaci 1,2 milijarde evra zajmova, neke firme su se ipak opredelile da van zemlje potraže pozajmice sa dužim rokom otplate i sličnom kamatom. Naše kompanije mogu na inostranom tržištu novca da uzmu kredite s rokom otplate od sedam godina i dva meseca, odnosno do 86 meseci, i prosečnom kamatom od 3,8 odsto. Tako su firme ponovo počela da se zadužuju u inostranstvu posle više od dve godine mirovanja. Prema podacima Narodne banke Srbije, spoljni dug naših preduzeća narastao je na oko 9,5 milijardi evra, što predstavlja 75 odsto ukupnog privatnog (firme i banke) spoljnog duga.
Srpska preduzeća od početka godine ugovorila su 554,2 miliona evra novih dugoročnih kredita u inostranstvu. Iako je država odlučila da u subvencionisanje putem banaka u privredu ubaci 1,2 milijarde evra zajmova, neke firme su se ipak opredelile da van zemlje potraže pozajmice sa dužim rokom otplate i sličnom kamatom.
Naše kompanije mogu na inostranom tržištu novca da uzmu kredite s rokom otplate od sedam godina i dva meseca, odnosno do 86 meseci, i prosečnom kamatom od 3,8 odsto.
Tako su firme ponovo počela da se zadužuju u inostranstvu posle više od dve godine mirovanja. Prema podacima Narodne banke Srbije, spoljni dug naših preduzeća narastao je na oko 9,5 milijardi evra, što predstavlja 75 odsto ukupnog privatnog (firme i banke) spoljnog duga.
- Firme su neosetljive na nacionalnu komponentu kreditne podrške - kaže Branko Živanović, profesor na Beogradskoj bankarskoj akademiji.
- Važno im je da dobiju zajmove koji odgovaraju njihovim poslovnim potrebama, da su prihvatljivi po ceni, roku i instrumentima obezbeđenja koje mogu i žele da daju. Da li će kredit biti prekogranični takozvani kros-border, uglavnom odlučuju banke. Ino-bankarske grupacije koje posluju u našoj zemlji prekogranične kredite preferiraju iz više razloga.
Kako ističe Živanović, pre svega, zato što putem njih izbegavaju rezervacije i propisanu obaveznu rezervu. Rezervacije su sve značajniji razlog. Svojim filijalama u Srbiji priznaju taj kredit u konsolidovanim bilansima grupe, jer su one vršile: agenturu, obradu plasmana kao i servis obezbeđenja kredita, ali plasman ne knjiže ovde u zemlji.
- S obzirom na to da takav zajam nije pokriven garancijom domaće filijale ino-banke, u bilansima ga nema i na njega se ne izdvajaju rezervisanja - ističe Živanović.
- Deo novca kao provizija od agentskih usluga se vraća u Srbiju. S druge strane, deo tih plasmana i nisu u punoj meri krediti. Javljaju se kao pozajmice sa računa nerezidentnih firmi i računa domaćih lica iz inostranstva iz ranije formiranih fondova. Često one idu i kroz direktan kreditni plasman ino-banke, koji je u inostranstvu pokriven takozvanom keš kolateralom.
Kamata, kako kaže Živanović, u ovom slučaju nije dominantan faktor odlučivanja u inostranstvu. Takvih kredita je bilo po roku, bliskih, čak i po ceni od 3,8 odsto i na našem tržištu, ali su rokovi duži na svetskom tržištu novca.
Povezane banke
Naše firme se zadužuju u inostranstvu uglavnom kod banaka povezanih sa matičnim bankama, mada postoje i direktni kreditni paketi međunarodnih kreditno-razvojnih institucija i renomiranih bankarskih grupacija, ali su oni u manjini - kaže Živanović.
- U zavisnosti od poslovne banke, preduzeća daju direktno garancije ino-kreditorima, ali postoji i slučaj kada, domaće banke-filijale, daju sredstvo obezbeđenja ino-bankama, te one izdaju garanciju za otplatu predmetnog kredita matici.